Božić
Autor emilyblack | 6 Maj, 2008Jutros kada sam se probudila i sišla dole, u revenklovski dnevni boravak, videla sam nekoliko povelikih paketa ispod jelke. Ali, na Hogvortsu smo za raspust ostale samo Kristina Džonson i ja. Mislim, iz revenkla. Je l' moguće da su polovina moji?
Siđoh dole i počeh da ih otvaram jedan po jedan. Od roditelja sam dobila žute starke sa crvenim i zelenim zvezdicama. Opa! Obožavam starke. Imam oko deset pari. Od sestre sam dobila crnu maramu sa belim lobanjama... Moj najbolji drug Normalac, Danijel, mi je poslao tri narukvice na plavo-sive pruge. Hej, pa to su revenklovske boje! Takođe sam dobila i dva pakovanja bombona svih ukusa i bočicu ljubavnog napitka od bake. Ona radi u jednoj krojačkoj radnji u Hogsmidu, veoma blizu Mednog vojvode. Dobila sam i... Šta je to? Otvorila sam teget kovertu koja je bila povrh svih poklona, a do sada nisam na nju obracala paznju. Iz nje sam izvukla kratak pergament. Na njemu je pisalo:
Emili,
Sutra u podne dođi ispred mog dnevnog boravka da se dogovorimo za obećanu nagradu.
Drako Melfoj
Vau. Na to sam potpuno zaboravila... Šta bih želela da dobijem? Nemam pojma... Samo da se nađemo pod imelom... I nije tako nemoguće jer su postavljene na svakom koraku. Da, da, znam na šta mislite. Imamo samo jedanaest. Pa, dobro, on sutra puni dvanaest. Ne mogu da dočekam!
Ali, back to reality. Danas treba u jedanaest da odem sa Ronom i Harijem u biblioteku. Uh. Koliko je uopšte sati? Ah, još deset minuta! Dobro, bolje bi bilo da krenem.
Kad sam stigla do grifindorskog boravka, Ron je upravo izlazio.
- Hari će ici sam u Zabranjeno odeljenje ispod svog Nevidljivog ogrtača koji je dobio za Božić. - reče on znalački.
- OK.- odgovorih mu pomalo smoreno jer ne znam sta ću raditi ceo dan. Krenuh ka boravku u nadi da ću nesto smisliti usput. Taman sam bila kod portreta Ser Kadogana kad...
- Čekaj malo... - razmišljala sam naglas.
- Izazivam te na dvoboj! Hajde, kukavice! - čula sam ga kako viče.
Setila sam se. Iskoristiću Sobu po potrebi da bih našla nešto da se zabavim. O njoj sam čitala u Istoriji Hogvortsa. Ako ti treba neko skrovište, samo treba da prođeš tri puta pored tepiserije sa likom trolova koji se bore i da se jako fokusiraš na to šta ti treba. To sam i uradila. Prošla sam pored nje tri puta i u sebi ponavljala: Treba mi soba sa puno zanimljivih stvari za zabavu. Kad to uradih, preda mnom se stvoriše drvena vrata. Uđoh u sobu. Ona je bila kao lavirint namešten od stvari. "Zidovi" su bili od odloženih stvari složenih jedna na drugu. Verovatno ljudi ovde dolaze kad hoće da nesto odlože ili sakriju. Ovo mesto postoji već hiljadama godina. Procunjala sam malo između zidova. Svašta sam našla: Neke crne kaubojke, zlatan prsten sa urezanim slovom E, jednog nezaboravka i strava crnu torbu koja ide preko ramena sa puno bedževa sa nazivima kvidičkih timova u koju sam stavila pronađene stvari. Taman sam htela da krenem, kad zapazih nešto divno. Nešto o čemu se priča i nešto što se traži već godinama... Već stotinama godina... Divna mala zlatna dijadema. Ne bilo kakva dijadema, vec dijadema Rovene Revenklo. Priča se da je njena ćerka, Siva Dama, duh kuće Revenklo, ukrala. Ali, kako je završila ovde? Ludnica. Nisam htela da je uzmem, jer je zaista vredna. Već sam drpila dovoljno stvari. Vreme je da krenem. Nisam ni primetila koliko je vremena prošlo otkad sam otišla. Kada sam stigla u spavaonicu, nebeska ptica je već spustila svoje tamno krilo išarano sjajnim zvezdicama na imanje Hogvortsa. Pa, nije ni čudo. Bilo je već osam, a sada se prilicno rano smrkava, s obzirom na to da je skoro Nova godina! Nisam znala šta bih radila do kraja dana, pa sam lagano skopila oči misleći na sve stvari koje sam danas dobila i našla. Zaspala sam dok su mi reči iz Drakovog pisma odzvanjale u glavi. Sanjala sam imelu. U krupnom planu. Samo je menjala boje. Plava se slivala u ljubičastu, ona u roze, roze u crvenu i tako u nedogled. Čini mi se da sam celu noć to sanjala.